Projekat “Jačanje civilnog društva za podršku održivom socio-ekonomskom razvoju u Crnoj Gori”
Sjeverni region Crne Gore, iako bogat prirodnim resursima, kulturnim nasljeđem i ljudskim potencijalima, ostaje jedan od najmanje razvijenih dijelova zemlje. Hronični problemi poput siromaštva, nezaposlenosti, migracija i slabih javnih servisa čine svakodnevicu brojnih zajednica. Upravo u takvom kontekstu, organizacije civilnog društva (OCD) imaju potencijal da djeluju kao most između građana i institucija, donoseći konkretna rješenja i inovativne modele lokalnog razvoja. Međutim, njihova uloga često ostaje nedovoljno prepoznata i podržana, naročito u udaljenim i zapostavljenim područjima.
Projekat „Jačanje civilnog društva za podršku održivom socio-ekonomskom razvoju u Crnoj Gori“, koji implementira organizacija Help – Hilfe zur Selbsthilfe, realizovan je uz finansijsku podršku Evropske unije, s jasnim ciljem da promijeni ovu sliku. Projekat se fokusira na osnaživanje OCD koje djeluju u sjevernom regionu, kako bi doprinijele inkluzivnijem, održivom i društveno pravednom razvoju. EU podrška nije se ogledala samo u finansiranju – ona je podrazumijevala strateški okvir, vrijednosni kompas i podsticaj za izgradnju partnerstava između OCD, lokalnih vlasti i drugih aktera. Time se omogućilo djelotvornije adresiranje problema, ali i kreiranje dugoročnih promjena koje nadilaze trajanje pojedinačnih projekata.
Organizacija Help – Hilfe zur Selbsthilfe, koja više od dvije decenije djeluje u Crnoj Gori, prepoznata je po terenskom pristupu, usmjerenosti na marginalizovane grupe i izgradnji kapaciteta lokalnih aktera. Kroz ovaj projekat, Help je posebno usmjerio napore na jačanje uloge OCD kao nosilaca održivog razvoja – kroz finansijsku podršku, mentorsku i tehničku pomoć, kao i kroz stvaranje prostora za razmjenu iskustava i zajedničko učenje. Ključni alat u tom procesu bila je subgrant šema, kojom je podržan niz lokalnih inicijativa koje adresiraju ekonomske, socijalne i razvojne izazove specifične za sjever zemlje.
Nakon završetka implementacione faze subgrantova, pristupilo se procesu kapitalizacije znanja, sa ciljem da se mapiraju i predstave najbolje prakse koje su proizašle iz podržanih aktivnosti. Ovaj izvještaj je rezultat tog procesa. On ne predstavlja samo katalog uspjeha, već i alat za učenje i zagovaranje – baziran na dokazima, međunarodnim standardima i lokalnom iskustvu. U izradi izvještaja korišćeni su strukturisani upitnici, analize izvještaja korisnika, kao i kriterijumi razvijeni u skladu sa ključnim referentnim dokumentima EU, Savjeta Evrope i Ujedinjenih nacija.
Publikacija je namijenjena širokom spektru korisnika: organizacijama civilnog društva koje žele unaprijediti svoj rad, donosiocima odluka koji traže modele za saradnju sa zajednicom, međunarodnim partnerima zainteresovanim za podršku lokalnim promjenama, te samim građanima koji traže glas u procesima odlučivanja. Završni događaj projekta biće prilika da se javno predstave rezultati, afirmiše uloga civilnog društva, i još jednom naglasi značaj podrške Evropske unije za izgradnju pravednijeg, inkluzivnijeg i otpornijeg društva u Crnoj Gori.
Zaključi i preporuke
Projekat „Jačanje civilnog društva za podršku održivom socio-ekonomskom razvoju u Crnoj Gori“, koji implementira Help – Hilfe zur Selbsthilfe u saradnji sa Juventasom, a uz finansijsku podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave, pokazao je da organizacije civilnog društva u Crnoj Gori, naročito u manje razvijenim opštinama, naročito na sjeveru zemlje, ima kapacitet da oblikuje projekte koji donose konkretne i dugoročne promjene u životima građanki i građana. U kontekstu hronične nezaposlenosti, siromaštva, depopulacije i slabog pristupa javnim servisima, organizacije civilnog društva djeluju kao most između institucija i zajednica. Njihova snaga leži u poznavanju lokalnog konteksta, direktnoj povezanosti sa korisnicima i sposobnosti da kombinuju participativne, inkluzivne i inovativne pristupe u dizajnu i realizaciji inicijativa. Primjeri svjedoče da se i sa ograničenim sredstvima, ali uz jasnu viziju, saradnju i strateški pristup, mogu ostvariti rezultati koji nadilaze trajanje projekta i ostavljaju dugotrajan trag u zajednici.
Uspješne inicijative karakteriše fokus na osnaživanje najranjivijih grupa, posebno žena, mladih i stanovnika ruralnih sredina. One ne pristupaju korisnicima kao pasivnim
26 primaocima pomoći, već ih uključuju kao aktivne aktere promjene, koji oblikuju rješenja, kreiraju inicijative i grade sopstvene kapacitete. Osim toga, prepoznata je vrijednost fleksibilnosti i sposobnosti da se odgovori na promjene u lokalnom kontekstu, kao i važnost horizontalne saradnje sa javnim institucijama, medijima, školama, zdravstvenim i socijalnim ustanovama. Kombinacija ekonomskih, socijalnih i ekoloških ciljeva pokazala se kao posebno efektivna, a uloga digitalnih alata u vidljivosti i održivosti rezultata sve je izraženija. Jasno je da se „dobra praksa“ ne stvara slučajno – ona je rezultat planskog, inkluzivnog i odgovornog rada utemeljenog na potrebama zajednice, ali i na vrijednostima jednakosti, solidarnosti i održivog razvoja.
Analiza i prateći dijalog sa organizacijama civilnog društva i akterima iz lokalnih zajednica kroz tri okrugla stola u Podgorici, Beranama i Bijelom Polju pokazali su da kvalitetne promjene nastaju kada se projekti oslanjaju na znanje iz zajednice, kreiraju partnerstva sa institucijama i uključuju mlade, žene i marginalizovane grupe kao ravnopravne učesnike. Identifikovani su brojni izazovi – od komplikovanih procedura za licenciranje obrazovnih programa do problema fiskalizacije ruralnih biznisa, ali i brojni inovativni odgovori koje su osmislile upravo same organizacije. Ključno je da se ovo znanje ne izgubi, već pretvori u preporuke za buduće djelovanje.
Na osnovu svih ovih nalaza, nudimo konkretne preporuke za donatore, organizacije civilnog društva i državne institucije – sa ciljem da budući projekti imaju još snažniji i smisleniji uticaj na lokalne zajednice.
Preporuke za donatore
Donatori treba da nastave sa direktnim i decentralizovanim finansiranjem lokalnih organizacija, uz pojednostavljenje administrativnih procedura, posebno za male OCD. Brojne dobre prakse nastale su iz inicijativa skromnog budžeta, ali velikog lokalnog uticaja. Fleksibilniji pristup u izvještavanju i veće povjerenje u znanje lokalnih aktera omogućilo bi dugoročno održivije promjene.
EU bi takođe trebalo da podrži sistematsko prikupljanje i širenje naučenih lekcija i primjera dobre prakse među OCD iz regiona kroz peer-learning mehanizme i digitalne platforme. Organizacije su pokazale da umiju da odgovore na izazove ako imaju pristup pravovremenim informacijama i podršci.
Posebno se preporučuje da se u selekciji projekata više vrednuju elementi kao što su: uključivanje korisnika u dizajn intervencije, kreiranje lokalnih partnerstava, osnaživanje žena i mladih, kao i uvođenje ekoloških i digitalnih komponenti u projekte – u skladu sa zelenom i digitalnom agendom EU. U svjetlu rasprava o zapošljavanju mladih, EU može 27 dodatno podsticati projekte koji povezuju “Garanciju za mlade” sa stvarnim lokalnim obukama, plaćenim praksama i razvojem preduzetničkih vještina.
Preporuke za civilno društvo
Organizacije civilnog društva treba da i dalje njeguju praksu uključivanja krajnjih korisnika – mladih, žena, RE zajednice, seoskih domaćinstava – ne samo kao ciljne grupe, već kao partnere u dizajnu, implementaciji i evaluaciji projekata. Praksa je pokazala da projekti imaju veći uticaj kada su osmišljeni „iznutra“ – iz potreba same zajednice.
Svi implementatori projekata kao i učesnici okruglih stolova jasno su istakli važnost međusobnog umrežavanja OCD, organizovanja zajedničkih događaja i razmjene resursa, znanja i kontakata. Umrežavanje u regionalne klastere, posebno među mladima, prepoznato je kao značajan potencijal za održivo zapošljavanje i razvoj inovativnih preduzetničkih ideja.
Takođe, OCD bi trebalo da se snažnije pozicioniraju kao edukatori – kroz licencirane ili neformalne programe – i da zagovaraju pojednostavljenje procesa licenciranja, jer mnoge organizacije imaju znanje, ali ih birokratija sprječava da ga prenesu. Posebnu pažnju treba posvetiti digitalnom osnaživanju starijih nosilaca seoskih biznisa, razvoju internet stranica i korišćenju alata kako bi ponude ruralnih domaćinstava postale vidljivije i konkurentnije.
Preporuke za institucije
Institucije, kako lokalne tako i nacionalne, treba da prepoznaju civilno društvo kao strateškog partnera u planiranju i sprovođenju lokalnih politika. Na okruglim stolovima je više puta ponovljeno da saradnja sa institucijama zavisi od dobre volje pojedinaca, a ne od sistemske podrške. Potrebno je uvesti formalne mehanizme komunikacije i zajedničkog planiranja (lokalni savjeti, koordinacioni odbori, tematske radne grupe) kako bi se stvorila platforma za kontinuirani dijalog.
Institucije bi trebalo da pojednostave procedure za registraciju i fiskalizaciju seoskih domaćinstava, jer trenutni propisi obeshrabruju legalno poslovanje, naročito u turizmu i poljoprivredi. Takođe je neophodno povećati broj inspektora na terenu, kako bi svi akteri radili pod istim uslovima.
Učesnici su takođe naglasili potrebu za kreiranjem posebnih kreditnih linija i grantova za mlade i žene na selu – po uzoru na prakse iz EU – u kojima bi zalog bila njihova imovina, a kamate niske ili nepostojeće. Ovo bi omogućilo razvoj socijalnih i zelenih preduzeća, kao i zadržavanje mladih u ruralnim sredinama. Konačno, institucije treba da unaprijede putnu infrastrukturu u seoskim zajednicama i uklone barijere za aktivizam i pristup tržištu, jer bez osnovne infrastrukture nema ni razvoja.
